Moja Hrvatska

Moja Hrvatska,

to je nježna pjesma ptica.

Moja Hrvatska,

to je mreža sunčanih žica.

Moja Hrvatska,

to su ljudi, dijete, žena.

Moja Hrvatska,

to je plavetna morska pjena.

Moja Hrvatska,

to su planine, gradovi, sela.

Moja Hrvatska,

to je domovina moja cijela.

Moja Hrvatska,

to su bakini kolači i mlijeko. 

Moja Hrvatska,

to je čežnja u srcu kad sam daleko.

            Ponosna sam što sam dio hrvatskoga naroda

            Ponosna sam na hrabrost hrvatskih velikana, zahvalna za sve kapljice muke hrvatskih branitelja. Ponosna na ljepotu i bistrinu našeg mora, sjaj sunca i zelenih gora. Ponosna sam na hrvatsku povijest i krv prolivenu za domovinu. Te livade zelene pune cvijeća, srne predivne, sreća su moja najveća. Volim ja svoju domovinu najviše na svijetu, jedino ona u mom je srcu napisana i nikad neće biti izbrisana. Zauvijek ću biti ponosna na svoje časne korijene jer ljubav i ponos nikad ne venu.

                                                              (Lucija Mandarić, 8.a)